Shit can happen

18.05.2004., utorak

ma nemojte toliko...

ajme, ljudi, pa nemojte toliko otvarat ovaj blog, komentirat ga tako pretjerano, lakše malo... : (
hi hi!
- 21:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

zašto?

već neko vrijeme me silno zanima kako je to prevariti i zašto to ljudi rade i kako, kako mogu...
ja još nikad nisam, ali baš želim, da vidim kako je... a sumnjam da je strašno bajno! zapravo, jesam jednom - iz osvete! : )

jednom davno nađoh na nekoj stranici zgodan primjer prevare:

A: Halo?!
B: Ej, bok, ljubavi, ja sam.
A: Eeej, bok, kak' si, baš sam te mislio nazvat'. Znaš, zvala me C, kao, da se ide van danas, pa da te pitam'...
B: Znaš da ne mogu. Stvarno imam za učit'. Ak' odem, propast će mi cijeli dan sutra, znaš i sam.
A: Ma znam, al' ipak sam mislio, ako ti se da, da odemo malo, al' nema veze...
B: Ne, ja ti stvarno ne idem, ti slobodno odi ako 'oćeš.
A: Ma ne, nema veze, ostat ću doma, ionako sam umoran. Idem spavat radije.
B: Pa ne moraš ti zbog mene ostajat'...
A: Ma ne, sve pet, nema frke... ajd', čujemo se sutra.
B: OK, bok, pusa!
A: Bok, bok!
C: Halo?!
A: Ej, bok mala, jesi se sa svima dogovorila?
C: Jesam, svi ćete doći k meni pa ćemo poslije van.
A: OK, dođem ja za 15 minuta. Sad sam baš zvao B, ona ne može, al' nema beda, još bolje, bar ću se malo provest... Di idemo?
C: Najvjerojatnije u Lake.
A: A, f*** Lake... tam' idu njene frendice, bedara mi je ak' me vide jer sam joj rekao da ću ostat spavat' doma.
C: Ma neće bit' problema, tko će te vidjet', noć je ionako...
A: Ma nema veze i da me vide. Ajd', dođem ja odmah, bok!
C: Ajd' požuri, bok!

A je došao k C, a tamo su već bili ili su kasnije došli i D, E, F, G, uglavnom, bilo je onako kako se i može očekivati kad se društvo skupi. Nakon neka tri, četiri sata krenulo se do Lakea, gdje je sve išlo svojim tokom...
Naravno, A je sreo I koja je frendica B:

I: Ej, šta ti radiš ovdje?! Gdje je B?
A: Ma doma je ostala, ima za učit' pa ti ne izlazi baš previše, a ja sam malo s frendovima otiš'o, al' ona ne zna... ne budeš joj rekla?! Molim te...
I: Ne mogu vjerovat', i ja sam to rekla J, jer on mora rano sutra nekamo sa starim, a nije mog'o van... Ti šutiš - ja šutim, OK?
A: OK... jesi za cugu neku, pa možemo otić' tu ispred sjest, ak' hoćeš...
I: Može, naravno...

Ispred:

A: Inače?
I: Ma ništa posebno... ti?
A: Isto... a, ono, sve po starom...
I: a Da, uostalom što bi se uopće mmmm, ah... mmmmmmmm...

Jutro, dan poslije, oko 15 sati, na kavi se našle B i I koje su sa sobom dovukle A i J. Sve je bilo divno i idilično, baš kao kad se dobre frendice nađu, između ostalog, i:

B: Pa što se tako smiješ stalno?! Daj prestani!
I: Ma ne, baš vas gledam, tako ste dobar par, baš ste mi slatki...
B: I ja tako mislim, već mi je u glavi bilo da mi dragog gledaš...
I: Ta ti je dobra... ma ne bih ja nikad svog J prevarila, nema šanse.
B: Ne bi ni moj A mene... Nema šanse!

Zaključak je na vama, dragi moji!

- 21:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Shitovi s težinom, kašnjenjem...

Ja ne bi bila ja da koji put u tjednu (zapravo više puta) ne zakasnim na prvi sat i to pošteno. Shvaćaju me kad zaspim ujutro, ali poslijepodne – nitko ne vjeruje, a bude tako. Probudim se sat vremena prije nastave i ne stignem se spremit na vrijeme, a bez šminke ja ne idem u školu, no way! Radije neću ići, nego doći bez šminke, inače izgledam ko zombi (doslovno), a još me i alergije zaje… zezaju! I kud sam jutros još kasnila, tud još nisam mogla pravilno nacrtati obrve, poludila sam, ali ipak sam ih iz 4. pokušaja uspjela, skoro pa slične! A onda dok sam se takva još pospana jedva dovukla do škole, naravno – padne neopravdani! Koji shit! Ni prvi ni zadnji! Tako mi i treba kad po danu spavam, a po noći učim ili dangubim na netu. A karakter mi je ultra čvrst kad odluke provodim ''bez problema'' – već sam si milijun puta obećala ranije u krevet, ali no puedo!
U školi sam shvatila da postoji nada da prođem s pet, ajme, a prije mi je petica bila sasvim normalna stvar. Sada mi je to pravo čudo, ali kroz praksu sa šalabahterima, nakupila sam i dobrih ocjena. Promatram već duže vrijeme kako dečki u razredu petice dobivaju na doslovno lijepe oči, zapravo ne lijepe oči, već dobro tijelo i malo nabacivanja. I ako oni mogu tako zaradit odličan uspjeh na kraju, e pa onda ću i ja nekako! Frendice koje se školuju u drugim gradovima redovito mi se žale kako profači gledaju samo kako bi ih sje… i uništili, a kod nas… test napisan za čistu trojku, tip nabaci osmijeh, nadvije se nad profu za stolom, nekoliko čarobnih riječi i … već je pronađeno još bodova – za pet!
Kad sam došla doma, raspištoljila sam se i povadila svu odjeću iz davno slaganog ormara. Nije da sam debela, ali me moja obleka čini širom, a kad već nisam, treba to precizno pokazat, ne volim kad mi je nešto široko, a nekad mi treba duže da to skužim! Puno toga sam, naravno, odnijela dragoj susjedi krojačici da mi suzi. Ah, nije loše, dok sam čekala da dovrši, dobila sam puno korisnih savjeta, ma znaju ti ljudi svašta o životu i mladosti, iako sam mislila da nas nimalo ne kuže, prošli su i oni svakakve shitove, pogotovo ljubavne! Kao što već rekoh, nemam problemosa s kilogramima (zasad!), ali imam sa sobom i svojim željama. Malo bi htjela biti deblja, pa onda ultra mršava, pa onda opet deblja i tako stalno, ali tijelo radi definitivno kontra mene. Do nedavno sam bila tipična mršavica i koliko god sam se prežderavala nisam mogla dobit koju kilu, tužno sam gledala cure s oblinama, a sad?! Iznenada mi se počelo ''vatat'' i sad je ok, ma ni jedan tip ne bi rekao da imam viška, a uostalom oni više vole da ljulja nego da žulja, pa nije bed… imam samo malo isprčeniju guzu, kažu da je to prednost (vole ju čak i moje frendice) a nije ni da se meni ne sviđa. Sve ostalo je ok, sise – prosjek! Dobar grudnjak i stvar riješena! Ali tu je prokleti celulit… shit jedan! A kako i ne bi bio?! Davim se u čokoladama svaki dan. Dosadašnja taktika mi je bila: jesti prije spavanja (više puta, a zadnji put oko 2 u noći) i to nešto kalorično. Kruh sam jela uz sve, postala sam ovisna o njemu, ubacivala sam ga čak i uz juhe. A sada… ću sve suprotno: zbrajat kalorije, pazit što ću sve i koliko ubacit u sebe, kruha jesti minimalno i ne jest barem 4 sata prije spavanja. A kad mi se bude dalo nabacit ću i neki lagani sprint, isto prije spavanja…NADAM SE!

- 14:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

17.05.2004., ponedjeljak

ovakve me gluposti stvarno opuste...

PLAVUŠA PIŠE SINU…


Dragi sine ,
Ovo ti pismo pišem kako bi znao da ti pišem. Ako dobiješ znači da je dobro stiglo. Ako ne primiš javi mi, tako da ti ga ponovno pošaljem. Pišem sporo, jer znam da sporo čitaš.
Neki je dan tvoj otac pročitao u novinama da se po statistikama većina saobraćajnih nesreća dešava 1 km udaljeno od kuće, tako da smo se nedavno i mi preselili malo dalje od kuće. Kuća je preljepa, imamo čak i vešmašinu , ali ne znam da li radi. Jučer sam stavila veš da se pere, povukla vodu i veša više nije bilo…Ovdje vrijeme i nije tako loše. Prošlog tjedna samo je dva puta padala kiša – prvi put je trajalo 3 dana, a sljedeći put 4. U vezi one jakne koju si želio, tvoj ujak Pjer mi je rekao da, ako ti je budemo slali da skinemo dugmad, pošto su dosta teška, jer to bi više koštalo, tako da smo skinuli i stavili ih u džep. Napokon smo sahranili tvog djeda: pronašli smo njegovo tijelo kada smo čistili kuću. Bio je u ormaru od onog dana kada je pobijedio dok smo se igrali skrivača. Prije nekoliko dana eksplodirala je boca od plina u kuhinji : tvog oca i mene je izbacilo van kroz prozor : koji osjećaj! Nakon toliko godina, otac i ja smo izašli zajedno van. Pošto već spominjem tvog oca – dobio je novi posao! Jako je ponosan. Ispod njega se nalazi oko 500 ljudi… zaposlili su ga na gradskom groblju…održava travnjak. Tvoja sestra Julia, znaš ona koja se udala za svog muža … napokon je rodila! Ne znamo još spol, tako da ne znamo da li si postao ujak ili tetka… ako bude curica tvoja će je sestra zvati po meni… čini mi se malo čudno da svoju kćer zove ˝mama˝ . Tvoj rođak Pol se oženio…po cijeli dan moli pred svojom ženom, jer je djevica. I da znaš da više ne viđamo tvoga ujaka Isidora onoga koji je umro prošle godine… A da ne govorim o tvom bratu Zanou… on je grozan… zatvorio je vrata auta, a unutra su ostali ključevi. Morao se vratiti u stan po duplikat, kako bi nas sve izvukao iz vozila. Katastrofa!!! Dobro sine, neću ti napisati adresu, jer ne znam koja je. Obitelj koja je ovdje prije nas živjela, uzela je kućni broj sa zida i ponijela ga sa sobom. Ako vidiš Margarit pozdravi je, a ako je ne vidiš nemoj joj ništa govoriti.
Mama koja te voli.
P.S. Htjela sam ti poslati nešto novaca, ali sam već zatvorila kovertu.

- 16:25 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Mamurluk i ponedjeljkom

Već je prošao cijeli jedan fuckin' day od subote (dosadna nedjelja), a glava me još uvijek razara. Prihvaćam malo koju vrstu hrane (ČOKOLADA UVIJEK DOLAZI U OBZIR) i stalno podrigujem čisti alkohol. Fuj! Danima nakon vikenda ću još osjećati alkohol na kilometre, osjet za njega mi je sad ultra razvijen! Ježim se kad stavljam lak za kosu, parfem, osjećam ga jače nego inače i samo mi je još više zlo. I naravno, proklinjem ga (ali samo do petka)!
Jutros dođem u školu, kad ono navala zajedljivih komentara, ali meni još nepoznatih. Krasno! Opet se ne sjećam svega. Samo se sjećam da sam… da sam…sranje! > opet bila s 2 frenda iz razreda! Ali ne samo s njima, nego s malo (valjda -malo-) više tipova. Hebi ga! Kud baš s njima? Grrr… zašto vikendom svi moraju saznati sve moje probleme?! Da barem samo malo manje lajem okolo kad popijem! I bezveze se uvijek prijetim nekim curama, ismijavam bivšeg (ali samo iz osvete). Ali ipak, nekih se dijelova i sjećam! Provela sam ju većinom s likovima iz razreda (pa i malo pretjerano…) i sad kužim da to ipak nisu ljigavi balavci opsjednuti ženskim oblinama (čitaj: mojim)>ajm đast kiding! Znaju oni biti i ozbiljniji, a neki se znaju iskreno (kolko-tolko) zapalit za neku žensku, ali uključivši i njen mozak i dušu, ne samo tijelo. A znaju bit i stvarno zabavni, do nedavno su bili dosadnjakovići s djetinjastim proserima i forama iz prvog osnovne, a valjda su se naučili…
I čim smo se napokon dogovorili da ćemo vikend ostaviti iza sebe, kakav bio da bio… već su prekršili dogovor. Pod satima sam samo mogla kroz buku od blebetanja Najmilije (>meni najomraženija profa) čuti dovike:''Trojka!'', ''Amaro!'',''Vekija!'', ''Kad ćemo na pelin?!'' i ''Hoćeš malo (meni najdraže, SLATKE, ali SLABE) vodke od breskve??'', svi već znaju u čemu uživam! Uh, jednog dana bi si djecu mogla nazvati po piću! Npr. kćer bi bila Vechija, a sin Amaro> pa baš lijepo ime! (''Amaro, sine, dođi!'' : ) ) A neću, valjda…
Saznala sam da jedan premedeni komad s kojim sam se do nedavno kupila, ludi za mojom frendicom iz razreda. Tip je prezgodan, presladak, prezgodan, zabavan, prezgodan, lud 100% i … jel sam spomenula da je PREZGODAN?! Ali, naravno, ja – osoba puna razumijevanja i želje učiniti druge ljude sretnima- pokušala to danas srediti, da budu zajedno! Di mi je pamet? Ne znam, al znam da ona ne želi, ne možeš ju nagovorit nikako… yesss! Baš mi je ''teško'' palo! A čemu još uvijek ta volja u meni da im sredim? Bože sačuvaj mog razmišljanja!
Došla kući i nakon dugog vremena pošteno sam se najela. Pitam se da li mama kuži zašto više ne jedem subotom kad dođem iz grada?! Prije sam se nažderavala, uvijek mi je morala spremiti nešto za pojest, prije nego bi ja došla, a sada najednom više ne mogu..(alkohol, naravno!). Možda vjeruje da želim smršaviti…
Ma nema beda, bitno da je to skoro pa već daleko iza mene, a već u bliskoj budućnosti, samo ću se smijat svemu… dakle, ne vrijedi se živcirati!
- 15:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>